Nisam osoba koja se snadje na prvu u novim stvarima. Nisam panicar, ali mi se prosto vrzmaju pitanja kako i gdje, hocu li shvatiti, gdje cu zabrljati. Jos se nisam rijesila balkanskog teskog vagira koji ti kaze da ces ispasti glup ako jelte ispadnes glup jer ne znas nesto, jer naucen se roditi moras za sve osim za ono za sta si se morao naucen roditi poput "ne istresaj mrve sa 7.sprata". Elem, kad vidim kako stvari funkcionisu, tu se i osilim i onda analiziram, kako i sta i da li nesto moze bolje i drugacije.
Pokusala sam ja i drugacije, onako, pravo bezmozdano, po inerciji, ali prosto to nisam ja. Drzim se ovog svog, gledam da smanjim pitanja na realan minimum i nekako skratim citav taj ritual. Naravno cim se predje mucan prag, svijet koji ostane iza je vec drugaciji, skucenjiji i tek tad skapiram kako sam ja uopste i mogla bez necega i zasto stvari nisam pokusala ranije, valjda tako treba, mogli smo bez tehnologije prije 30god a i bez struje prije 100.
Skoro mi se desilo da sam pokupila hrabrost u saku, i uradila neke stvari, lancana reakcija je bila neizbjezna. Ne zelim da zvucim kao Kaludjer koji prodao svoj ferari, jer Bog zna da sam i to procitala i ok ako je to nekome stvarno pomoglo, meni nije i sta god ja mislila o tome, ne bih da nipodastavam uspjeh koji je nekom izazvao.
Nego, poenta moje price nisu dijamanti i staze vec dejstvovanje. Sama po sebi tako bojazljiva i nesigurna na nepoznatom terenu dobitna sam kombinacija za pasivnost. Naravno covjek je varljivo bice pa ga treba udariti izmedju usiju povremeno da mu se stresu misli u jedan cosak i da ih izanalizira malo. Ne govorim o krupnim promjenama jer nema ih mnogo u zivotu, vec ovom sto radis i mozes da uradis svaki dan, a cesto odbijas jer te stra'! Znam i mene je, al mi je istovremeno i opravdanje. Kao kada ti kazu da skocis sa stijene/drveta/skakaone i iako znas da je voda duboka, nema opasnosti a ti oklijevas. Onda zazmiris, eventualno zacepis nos prstima i iskoracis. E tako, plivas i dalje u zdravo, normalnom okruzenju ali iskoracio si opet u nepoznato.
Pokusala sam ja i drugacije, onako, pravo bezmozdano, po inerciji, ali prosto to nisam ja. Drzim se ovog svog, gledam da smanjim pitanja na realan minimum i nekako skratim citav taj ritual. Naravno cim se predje mucan prag, svijet koji ostane iza je vec drugaciji, skucenjiji i tek tad skapiram kako sam ja uopste i mogla bez necega i zasto stvari nisam pokusala ranije, valjda tako treba, mogli smo bez tehnologije prije 30god a i bez struje prije 100.
Skoro mi se desilo da sam pokupila hrabrost u saku, i uradila neke stvari, lancana reakcija je bila neizbjezna. Ne zelim da zvucim kao Kaludjer koji prodao svoj ferari, jer Bog zna da sam i to procitala i ok ako je to nekome stvarno pomoglo, meni nije i sta god ja mislila o tome, ne bih da nipodastavam uspjeh koji je nekom izazvao.
Nego, poenta moje price nisu dijamanti i staze vec dejstvovanje. Sama po sebi tako bojazljiva i nesigurna na nepoznatom terenu dobitna sam kombinacija za pasivnost. Naravno covjek je varljivo bice pa ga treba udariti izmedju usiju povremeno da mu se stresu misli u jedan cosak i da ih izanalizira malo. Ne govorim o krupnim promjenama jer nema ih mnogo u zivotu, vec ovom sto radis i mozes da uradis svaki dan, a cesto odbijas jer te stra'! Znam i mene je, al mi je istovremeno i opravdanje. Kao kada ti kazu da skocis sa stijene/drveta/skakaone i iako znas da je voda duboka, nema opasnosti a ti oklijevas. Onda zazmiris, eventualno zacepis nos prstima i iskoracis. E tako, plivas i dalje u zdravo, normalnom okruzenju ali iskoracio si opet u nepoznato.
Нема коментара:
Постави коментар